Žaklina Kiš

Život postavlja zidove. Ali, nijedan zid nije dovoljno visok da zaustavi snove. Što više snova, veća mogućnost za njihovo ostvarenje. Sanjati – znači biti dovoljno hrabar da se pobedi stvarnost. Mojoj Ani, sa verom da je već stigla daleko…

Žaklina Kiš

 

Ako je u svojoj prvoj zbirci  pesama „Pod svetlom istine“ Ana unela svetlost u naše duše i oči, ovom drugom zbirkom je dotakla njenu drugu dimenziju – mrak. Hrabro, uzlaznom putanjom, nesputana od prečica i intriga svesti, spojila je dve suprotne strane istih prisutnosti:

Svetlost i njeno naličje obojeno iskustvom – Mrak. Istinu i laž – nepotrošivo oslonjene na istoj klackalici stvarnosti. Život i smrt – pomirene još istog trenutka na svom samom izvoru. Smisao i besmisao – ukotvljene u stihu i nestihu.

Ana je u svojim pesmama zgazila snove koji puze za njom, podnela da je sigurnije biti izvan svih osuda, i nadasve napisala Odu ćutanju: „Zato istina ostaje samo u tišini jednog pisca“, poručuje i podseća na „značenje života – nemog“. Njena snaga preteklih spoznaja, najjače se ogleda u stihu: „Svojim mislima sebe trujem, da li je važno dok ja odlučujem?“. „Ne odriči se sebičluka“, nagoveštava Ana i boji svetlost crnom bojom: „ Od ljubavi je muka“.

Ipak, kad u dahu pročitamo sve pesme, shvatamo da je „nametnuto istinito“, a „one zvezdane oči“, zaključujemo, progledaće onog dana kad se belo i crno zavole.

Osim što je svojim stihovima napravila snažne duhovne korake ka ujedinjenju svih oprečnih spoznaja, Anina zbirka pesma je jak i duboki oproštaj za neposebnost i podeljenost svega, posebno među ljudima: „Nisi poseban“, zaključuje Ana, „samo pripadaš“.

A ona, Ana Ilić, ova sjajna umetnica, svakako, svojim talentom i pesmama, pripada najboljim pesnicima mlade generacije 21. veka, sa kojima „sanja na krovu, bliža nebu“, istovremeno ga darujući svima nama, zavetujući nas, nedvosmileno, da se trgnemo iz svojih sigurnih luka.

„Udri jače. Polomi ogledalo.“, poslednji je stih Anine pesme u novoj zbirci pesama, koja se i čita ali i ostavlja čitaoca – potpuno bez daha.
Žaklina Kiš, književnica: kao urednica „One zvezdane oči“