‘Try not to look away’ challenge – Blog o socijalnom uključivanju br. 3

U filmovima, u knjigama, u medijima, svuda vole da predstave one osobe od kojih se očekuje mnogo, i kako su te osob pod pritiskom, i kako to može da se odrazi na njih, kako to podnose. Mislim ja i ti ovde znamo suprotnu stranu bolje, kad se od tebe ništa ne očekuje. Da se ne shvati pogrešno, to ne znači da niko ne veruje u tebe i da misli da ne možeš, jednostavno ne moraš, stvarno ne moraš, tvoj trud nije nikome neophodan, štaviše, nije poželjan. Nisi potreban, pa ni poželjan, nebitan si.

Odavde mogu vrlo lako da skliznem u patetiku. Patetika, čini mi se, uvek skriva jedan delić priče, jednu istinitu činjenicu koja priči daj drugačiji ton, a patetičnost prebacuje na onog koji čita ili sluša. Da li je očigleno šta sam ovde “sakrila”?

Recimo da jeste, recimo da svi znaju da ne možeš biti nebitan ako bar samo jedna osoba očekuje i, čak, zahtea nešto od tebe, i recimo da je jasno da si ti ta osoba. I recimo da namerno nisam rekla “ako te bar jedna osoba voli, a to treba da si ti”, jer očekivati nešto od onog koga voliš (samog sebe) je deo ljubavi. I reci mi, šta sad?

Kako da ubediš čoveka koji kaže da ne moraš npr. da mu poneseš kofere, da te pusti da to uradiš? Kako da ubediš društvo koje ti kaže da ne moraš da se školuješ, ni da radiš, da ti obezbedi to? Negde “ne moraš” znači više ono gore pomenuto “nije neophodno”, a negde više “nije poželjno i nemoj”.

Ana, tvoji talenti nisu nigde preko potrebni. Ana, tvoja pamet nije nezamenljiva. Ana, nikog ne interesuje tvoja želja za znanjem. Ana, bolje nemoj…

S jedne strane, setiš se da ne postojiš ni za koga i ni za šta, moraš da nađeš svoj razlog postojanja van toga, samo u sebi. S druge strane, kad ga nađeš, onda ništa, ne možeš mnogo s tim. Jer onda, svaki razlog koji nađeš zahteva konstantno unapređivanje i promenu ličnosti, određenu aktivnost duha, koju ne postižeš jer ti društvo kaže da “ne moraš”. Ima ko će…

Možeš da ideš nekom neutabanom stazom, sam da je praviš. Tako ja. Možda misliš da je lako da se izgubiš jer ne znaš gde će izaći ta staza, ali to je u stvari nemoguće, ne možeš da skreneš sa staze koju ti praviš. Kad već nema tih puteva, treba neko da ih napravi, najbolje mi. Ili smatraš da ne mora?

Ana Ilić
Izvor: Blog o socijalnom uključivanju

Blog o socijalnom uključivanju predstavlja deo sajta Tima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade Republike Srbije.

To je mesto koje okuplja građane i građanke različitih profila koji žele da iskažu svoj stav o socijalnom uključivanju, pruže novo i drugačije viđenje okruženja u kojem žive, i ukažu na primere dobre prakse koje svakodnevnicu u Srbiji čine boljom. Autori tekstova na Blogu o socijalnom uključivanju strastveno sprovode socijalno uključivanje u praksi i kritički ukazuju i na sve nedostatke i izazove sa kojima se naše društvo nosi.

– Vlada RS uspostavila je Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštava u julu 2009. godine. Tim je nadležan za jačanje kapaciteta Vlade da razvija i sprovodi politike socijalnog uključivanja zasnovane na primerima dobre parakse u Evropi i pruža podršku resornim ministarstvima u razvijanju i sprovođenju politika socijalnog uključivanja uz redovne konsultacije sa organizacijama civilnog društava.